Izvor:
08.01.2019 u 08:07
0

ALBANCIMA JE NEZAVISNOST U SLOBODNOM PADU, AMERIKA SE OKREĆE SOPSTVENIM INTERESIMA: Uslovljavati narod koji se u ime nekog ekonomskog rasta odriče temelja svog identiteta je užas! (VIDEO)

U najgledanijoj emisiji na Hepi televiziji sa voditeljom Milomirem Marićem, otvorili smo najaktuelniju temu koja se tiče opstanka Srba na Kosovu.

Kakva je budućnost srpskog naroda ako se granice Albanije prošire u željenom smeru, i gde je kraj otvaranju granica?

Kad se nađemo pred nekom kataklizmom smatramo da nikad gore nije bilo, da nikad dotle nismo stigli, ali kad se uzme prošlost, pa koliko ratova i koliko se naroda sa nama borilo, pa Osmansko carstvo pa Austrougraska, Habzburška monarhija, ovo sa Albanijom deluje bezazleno?

– Bilo je strašnih vremena ali mi smo se sačuvali, pogotovu kad se nadahnuće uzima iz kosovskog zaveta. Mi smo mali narod sa psihologijom velike sile. Videćemo šta će Amerikanci da prežive, oni što sada rade nije dobro za njih. Amerikanci su nošeni nekim pseudomitom izabranosti, oni su ti koji sve određuju i za njih moralna pravila, kao za ostatak sveta, ne važe. Imaju kalimističku veru koja uređuje ostatak planete i to ih vodi u srljanje na međunarodnom planu. Ja to govorim kao istoričar koji prati odnose zemaljan na dugim odsecima. Živimo u opasnom vremenu. Ono što je novo, na ivici smo provalije zbog sebe. Mnogi bi voleli da izađu iz uloge koje nam je pripala. Sukob na Kosovu se prevodi kao teritorija na kojoj se vodi rat između male Rusije i male Amerike. Na nama je da stanemo na loptu i da sačekamo, uz manje gubitaka i veće mudrosti. Propala je prvo Jugoslavija a sada se rasparčava Srbija, to nije pitanje Kosova već pitanje Srbije. Velika sila ima nekoliko pravaca i struja, pa tako je sa SAD i Rusijom, mi moramo da razlučimo ko nam se kada obraća, da li Tramp ili njegovi suparnici, da li Rusija ili Krim. Mnogo toga može reći istorija srpske diplomatije, a mi se ponašamo kao da nemam tu istoriju koja nije osobito duga ali daje pouke. Politička elita ovome okreće leđa, a mir za decu se čuva tako što ćete se povući, nećete ih slati u pogibiju. Ne treba doći do rata ali mora da se dođe do pametne politike. To je taj evrofanatizam koji mi imamo danas i težimo da ulazimo u neku EU, a to nije nikakvo rešenje. Biti suveren odlučivati slobodno o svojoj istoriji i sudbini, to treba biti cilj – rekao je istoričar Miloš Ković.

Da li si verovao da je problem bio u Miloševiću, da nam njegovim svrgavanjem vladavine neće tražiti Kosovo, neće nas ucenjivati o Sandžaku?

– Istoriju moramo da proučimo jer se stvari ponavljaju, imamo jednu lošu dimenziju površnost, neuvažavanost, a to je veliki problem. Moramo da krenemo nekom retrospektivom činjenica. Imamo .art 1878. Sanstefanski sporazum, onda raspad Turske imerije tj.Osmanskog cartsva i početak stvaranja nove arhitekture Balknana po principu nacija-država. Tada su imperije preovladale, pa su germanski narodi uzeli Bosnu i Hercegovinu, pa je na ovoj teritoriji došlo do sudara hrišćanski i islamkih sila. Tada je počelo pravljenje arhitektura na Balkanu, i veći poslednji u nizu je raspad Jugoslavije, koji nije bio neuspešan. Znamo šta smo dobili posle Prvog svetskog rata je Kraljevina Srba Srba hrvata Slovenaca, Jugoslavija koja je posle nastala je gurnula pod tepuh sudar tih razlika, ali bitno je da Kosovo i Metohija nikad nije bila zasebna oblast. Pa Drugi svetski rat Nemci su osmislili i dali veliku Albaniju, Bugarsku, Hrvatsku, dali Mađarima po nešto. Čerčil je onda mudro zaključio da mu treba Jugoslavija i dođosmo do završetka hladnog rata.Pa dolazi do priznanja i odvajanja Slovenije, pa dalje rasklapanje ex Jugoslavije pa uspostavljanje avnojskih granice 1943., e sad a šta ćemo sa manjinskim zajedncima . E sad manjinska zajednica pokušava da uzme za sebe celu teritoriju. Zasedanje Avnoja u Jajcu bez srpskih predstavnika, pa 1946. anomalija istočnih pitanja, do 1946. nikada nije KiM bila posebna oblast do tada. Tada smo doblili Republiku Srbiju sa još tri republike unutar sebe. Srpske političke elite su uvek brinule o foteljama a ne o strateškim interesima srpskih naroda. Finale je 1973. kada je nacija i nacionalna manjina poistovećena. Uzrok svega je sudar istorijskog prava. Nama niko ne može da ospori istorijsko pravo, korene države i veru. E sad kako se to pravo potvrđuje? Potvrđuje se pravljenjem gradova,manastira, kosovskog zaveta ali to je naše istorijsko pravo a nama je oduzeto svako drugo pravo koje nam pripada, prvo je ljudsko kao otimanje imovine. Srbija se nalazi na velikoj raskrsnici. Biološko postojanje naroda je ugroženo ako se linija pređe i prođe. Nikad nisu smeli da dozvole etničku ekspanziju Albanaca 60-tih. EU je u padu i neće moći da se izvuče, ulazimo u novu ekonosku krizu. Oni ni Bregzit ne mogu da reše, okreću se državi nacija, ne povlači se Angela tek tako. EU ovom regionu nema šta da ponudi nama. Sledi raspad EU po principu bivše Jugoslavije. Amerikanci nemaju isti fokus prema Kosovu, oni žele što pre da reše to pitanje. Zato Tramp hoće da razgovara o podeli, razgraničenju o novoj arhitekturi Balkana. Multientičke države nisu dale rezultat, to je istina nacionalne države, kompletiraće se Srbija, Hrvatska e to je ta arhitektura , etnički čista država. Šta će birti sa Kosovom videćemo, da li će nam deo uzeti ili ne, Alnbanija čeka samo priznanje koje neće dobiti a i ako ga ne dobije okrenuće se otvaranju svojih granica prema Albaniji i napraviće zasebnu celinu, na šta ima pravo – rekao je političar Nebojša Čović

Kakvo je iskustvo srpske pravoslavne crkve na prostoru Kosova?

– Ako ko ima iskustva na Kosovu ima naša crkva koju čine verni pravoslavni narod, monšatvo, sveštenstvo itd… Ovde se vekovima znalo ili si za zapad ili si Rusija. Ni rat ni pakt priča ne može da se igra. Bojim se da priča o vojnoj neutralnosti, vreme Obrenovića da se okrene prema austrougarskoj, svrgavanje Mihaila, sve ovo što danas gledate je već bilo. Mi smo narod koji je imao komunističku revoluciju, mi smo imali problem što je nacionalna srpska elita ubijena. Mi do dana današnjega spadamo u narod koji nije prebrojao žrtve. Pa mi smo narod koji je obezglavljen u nacionalnom smislu, mi smo narod kome je zabranjen povratak Srba i Crnogoraca 1945. na svereu Kosova. Kosovo i Metohija je vekovima smatrano centralno integralnom srpskom zemljom zato nikad nije bilo reči o posebnom području Kosova.Koliko je to temelj našeg identiteta, govori činjenica da je arhiepsikog sveti Arsenije Sremac iz manastira Žiče premestio sedište arhiepsikopije u Pećku patrijaršiju. U zadnje dve godine, Republika Albanija doživljava demokratski sunovrat. U Prizrenu je sada manje zabrađenih žena nego u Vašingtonu, a podaci koji se plasiraju nama nisu istiniti. Masovno se Albanci iseljavaju i odriču državljanstva neke Republike Kosova. Mi smo jedan od retkih naroda koji Novu godinu slavi pre Božića. Nama svako nešto naređuje i utemeljuje, pa tako su i ovo pravilo doneli drugi. Ja sam skamenjen da mi na KiM nemamo ništa, zamislite da je Pašić to rekao u vreme kraljevine ili Živojin Mišić. Srpski vojnik mora da uđe u Srbiju makar jedan – tako bi rekao. Ne treba da objavimo rat, ali mnogo načina postoji da izmenimo izdajnički pogled na Kosovu. U knjizi Dobrice Ćosića "Kosovo" sve već piše i sada se obastinjuje ono što su nekada pisali o Srbiji. Ne bih se složio sa pričom o etničkoj raznolikosti jer nas ima trideset odsto Srba u Crnoj Gori i nemamo nijednog ministra, tako da mislim ni da Albanci u Srbiji, kao manjina ne bi pravlili problem. Mi imamo danas pseudosrbijanstvo i svodimo se samo na Komuniste Republiku Srbija. Složićemo se da je patrijarh Pavle vrlo relevantna adresa za poznavanje Kosova i Metohije. Ako uzmemo izveštaje Pavla, tada episkopa raško-prizrenske eparhije, Pavle je objavio kao i crkva da u vreme Tita, da je srpski narod izgnan, oni tada nisu imali institucionalnu zaštitu. Srbi su već tada prodavali imanja jer nisu imali bazična ljudska prava, šta su drugo morali nego da odu svi su bili zaluđeni komunističkom ideologijom i to smo skupo platitli. Mi kao narod moramo da izvučemo pouku, da nije stvar predsednika i vlade ili političara pitanje Kosova, to je opšte pitanje. Moramo da budemo svesni plusa i minusa, ne možemo da kažemo da ćemo dati nešto što smo primili od naših potomaka – rekao je otac Velibor Džomić.

Da li NATO pakt može da zaštite Srbe, da li smo možda trebali da prihvatimo ponudu?

– Mislim da je prihvaćeno da je Srbija neutralna te nema velike presije sa strane NATO-a. Ima sedam, osam zemalja u Evropi koje nisu članica NATO-a ali su članica EU. Svaka neutralna zemlja ima svoje lične razloge što nije njihov član. Sve baltičke zemlje su se priključile NATO-u a neki su dobro prošli. Članstvo garantuje neku vrstu stabilnosti i bezbednosti kod stranih investecija. Crna Gora je postala nakod osam godina članica, sve istočno evropske zemlje poslednje grupe, čekale su pet, šest, sedam, osam godina na članstvo. Članovi NATO-a su radili reformu bezbednosnog sistema, i zato se toliko i čeka. Za male zemlje je ekonosko isplativo da postane njihov član jer kasnije takva zemlja postaje vojno zavisna od bogatijih zemalja. Poljska je dobro prošla, Češka i Slovačka inicijalni ulaz u NATO pristup je pomogao ekonomiji i ogromnim investicijama Nemačke. Posle Drugog svetskog rata oni su stvorili su Maršalov plan ali Titio je odbio jer smo bili "veći Sovjeti od Sovjeta". Pedesetih godina Amerikanci su nas pomagali ekonomski, jako dugo i to nam je dalo zamah za sve tadašnje industrije, sve su one sagrađene od američkih para, danas propale naravno. Žito je dolazilo, Trumanova jaja, šunka sir. Tada smo još više guralu rat protiv zapada ali su nas oni poguravali. NATO je birokratska organizacija i ima svoje karakteristike, njegov nedostatak je institucionalne memorije po principu "bilo i prošlo". Ljudi koje vode NATO se jedva sećaju da su bombardovali Srbiju. Oni gledaju vrlo pozitivno na Srbiju. Tamo sam imao press kancelariju i imam pozitivna iskustva. Nikad nisam čuo da nas gledaju kao male Ruse, to ovde samo operira. Ja nisam ni za ni protiv NATO-a. Činjenica je da što se Srbije tiče jeste ekonomski razvoj. Posle američke pomoći Srbija je bila srednje razvijena zemlja. Osamdesetih bili smo jači nego Poljska, Češka, Slovenija. Sve su te zemlje nas prestigle, i Rumunija i Bugarska koje su važile za najsiromašnije su danas bogatije od nas. Odnos prema NATO-u mora da se gleda kroz korist – rekao je novinar Slobodan Lekić.

Zamrzmnuti konflikt se pominje desetinama godine unazad? Da li treba da se sačeka na bolje uslove za rešenje pitanja Kosova?

– Albancima je nazavisnost u slobodnom padu, nisu uspeli u UNESKO, nisu postali članica Interpola, nisu dobili viznu lliberalizaciju. Prvi slučaj da je zapad izabrao samo njih a ne albance. Velike sile nemaju principe već interese. Amerika i neće baš biti ono što je bila, sad ulaze Rusija, Kina, Turska sada. Ona ima osmanski novi koncept zanima je dobar deo teritorije. Mora da se pokuša sa realnom politikom Srbije. Uslovljavati narod koji se u ime nekog rasta ekonosmkog odriče temelja svog identiteta je užas – zaključili su naši gosti.

Happytv.rs
Foto: Arhiva

PREUZMITE MOBILNE APLIKACIJE

Gledajte “Happy” kablovske kanale i to: “Moje happy društvo”, “Moj happy život”, “Moja happy zemlja” i “Moja happy muzika”.

Program se emituje kod kablovskih operatera “IrisTV” i “Supernova”, a možete ih pronaći na sledećim kanalima: “Moje happy društvo” - IrisTV / 171 ; Supernova / 71 | “Moj happy život” - IrisTV / 172 ; Supernova / 72 | “Moja happy zemlja” - IrisTV / 173 ; Supernova / 73 | “Moja happy muzika” - IrisTV / 174 ; Supernova / 74

Ostavite komentar

Unesite pojam i stisnite enter